Oni ne moraju otići iz Hrvatske da bi uspjeli

Neki dan bila sam na javnoj tribini na predstavljanju strategije RH za period 2014-2020 kako uključiti više žena u poduzetništvu.Među ostalim, jedna izlagačica spomenula je frapantan podatak da je broj ruku u nekom razredu neke srednje škole bio 60% na pitanje: Tko želi otići iz Hrvatske? Većina bi van. Glavom bez obzira. Bilo kuda, samo van iz Hrvatske.

Nad tim se zaista treba zamisliti. Stvarno treba.

Cijelo društvo trebalo bi se ozbiljno pitati zašto je tome tako i učiniti sve da se takvo mišljenje mladih promijeni jer već i ovako imamo konstatno opadanja broja stanovnika.

Očito je da vlada depresija, nepovjerenje, rezigniranost, učmalost... No, ti mladi isto tako misle da ih negdje čeka med i mlijeko i da će odmah naći posao kakav žele, dobro zarađivati, uživati, stranci ih jedva čekaju, raširenih ruku, punim para...

Neki sigurno hoće i biti će im super. No neki će zapravo biti samo jeftina radna snagu kakvu EU i neke daleke zemlje trebaju.
Čitam ja danas članak o start up-u Agrivi, naravno da ne na naslovnicama bombastičnih žutih portala i novina, tamo je crna kronika i neki drugi.

Uglavnom, Agrivi je pokupio nagradu za najbolji start up u Seulu između 46 zemalja i osvojio nagradu od 50.000$!!! Mali Agrivi iz male Hrvatske proglašen najboljim!!! Vauuuuuu.Juhuhuhuuu.

No, naravno nema ih na naslovnici.
Možda su se trebali skinut? Hm?
Opljačkat nekog? Onako usput.
Ili upaliti baklju?!Onda bi ih sigurno zapazili.

Ne znam.

Nakon toga naletim na fejsu na članak o Rentliu. Tvrtka Ascendo, osnovana 2014., razvila aplikaciju Rentlio za iznajmljivače, raste broj korisnika, zapošljavaju developera... A nemaju još ni web. Bar ga ja nisam našla.

Nakon ovih svježih primjera uvjerena sam da se i u Hrvatskoj može uspjeti, ali naravno ništa ne ide preko noći, bez ulaganja u znanje i bez puno rada i truda.

To se treba reći  onoj djeci u srednjoj školi s početka priče i nek im takvi primjeri budu uzor.