utorak, 21. travnja 2015.

Jesu li mladi u Hrvatskoj izgubljena generacija?


Gledam neki dan reportažu na temu mladih u Hrvatskoj. Zaključak novinara bio je da se radi o cijeloj jednoj izgubljenoj generaciji mladih ljudi koji kasno zasnivaju obitelj, žive kod roditelja... Još prije par godina, sve je bilo ok, posao se relativno brzo mogao pronaći. Razgovor ili dva i već ste imali u rukama svoj prvi obračunski listić. Ako ste htjeli promijeniti posao, ni to nije bio veći problem. Danas, svega 5-10 godina kasnije, to se potpuno promijenilo. Mladi nakon završetka obrazovanja teško pronalaze svoje prvo zaposlenje, a ako ga i dobiju, onda je to često za minimalac. Oni koji su ostali bez posla, teško pronalaze novo radno mjesto, a oni koji bi htjeli mijenjati posao teško pronalaze nove prilike. Naravno, da puno toga ne funkcionira, kriza je zahvatila mnoge tvrtke i zaista je teško pronaći posao... No, stav da je cijela generacija mladih izgubljena mislim da ne stoji. Više zvuči kao opravdanje. Opravdanje za nečinjenje, opravdanje za nerad, opravdanje za manjak inicijative, a ponekad i čista komocija. Rješenje ne vidim u masovnom bježanju izvan Hrvatske, to mi izgleda kao linija manjeg otpora. Mislim da je loptica upravo bačena mladima i na njima je da nešto promijene. Rješenje vidim jedino u povećanju poduzetničkog duha među mladima, više rada, truda i inicijatiive. Vremena su se promijenila i treba se prilagoditi, a ne stalno kriviti nekog drugog zbog vlastitog neuspjeha.

četvrtak, 2. travnja 2015.

Kako ljudi zapravo doživljavaju EU fondove?

Meni bi trebalo.... I još bi htio naručiti... Možda bi još uzeli i to... Mogli bi dodati i ovo...




Na ovakve komentare, najradije bih postavila pitanje: A da Vam donesem kavu dok čekate?
Mnogi ljudi uopće ne shvaćaju što su europski fondovi, čemu služe i kako doći do bespovratnih sredstava. Naravno da to niti ne moraju znati, ali ponašati se kao da pišu pismo Djeda mrazu za jednu odraslu osobu je više nego ridikilus. Kad im postavim jednostavno pitanje, kao npr. Ok, kako mislite to sve isfinancirati? ili Jel Vam zaista treba to sve? Krenu odgovori: Ne razumijem. Kak' to mislite? Zar stvarno trebam imati te novce? Da, trebate.
Znate, kad malo dijete odvete u dućan, pa mu se sve čini zanimljivo, pa sve mu treba, pa sve mu je interesantno, sve bi volio imati, ali mama je rekla da može samo jedna stvar. Na kraju dijete shvati, odabere jednu i nju dobije. Čini mi se da je nekad lakše dijetetu objasniti da ne može sve dobiti, nego nekoj odrasloj osobi.
Ljudi se ponašaju kao da su dobili na lotu, pa onda ajmo mi naručiti sve, ionako će platiti netko drugi.
Osim raznih želja i željica koje nemaju puno veze s ničim, jedna od fiksnih ideja je da treba samo napisati jedno srcederajuće pismo, lijepo zamoliti, napisati svoj žiro račun i to je to. Valjda misle da tamo ocjenjivači u ministarstvima sjede s hrpom maramica na stolu i otirući suze s lica, drhtavom rukom ispisuju čekove s milijunskim iznosima.
Svi se pitaju zašto ne povlačimo dovoljno sredstva iz EU fondova. Jedan od razloga je sigurno  taj da ljudi previše neozbiljno shvaćaju taj proces, ali onda očito neozbiljno shvaćaju i vođenje svoje vlastite tvrtke.
Ne možemo očekivati da će nam gospodarstvo rasti, ako ljudi nemaju osnove poduzetničkih vještina, niti osnovnih saznanja kako upravljati financijama tvrtke i misle da bi njima netko trebao nešto dati jer eto oni imaju genijalnu ideju. Naravno, da ima ozbiljnih ljudi, vrhunskih u svom poslu, ali tema današnjeg teksta su ovi drugi.